istresam novine
ispadaju slova i tonovi
i sve mi se čini
da je netko opet ubijen večeras
ususret godišnjici braka nekog važnog plemstva
besmislenog kao pite od blata na Haitiju
čuo sam
svira preko puta trubu jedan mladić
spremno se zatvaraju prozori
on ne mari
i marljivo vježba
e
07.05.2006.
poštovanje prije svega
rituali
ono kad se naklonimo jedno drugom
prije nego što me uhvatiš za remen
dok sam trijezan i prisutan
prije nego se počnemo pretvarati
da sam ja jači, a ti podatna
ne razumijem tvoj jezik
a opet
postoje dani fantastičnog razumijevanja
kada shvaćam
boje
tkanine
oblike
kada na moje muško oko padne mrena
sjećam se naših udaljavanja
a sada
daleko da dalje ne mogu biti
plivamo pučinom
sami
goli
nerazdvojni
hobotnice nam plivaju pod nogama
sutra ćemo zajedno u grad
ne brini
dani su nevjerojatnih razumijevanja
noćas sanjaj
boje
tkanine
oblike
i kako na moje muško oko pada mrena
26.04.2006.
sastavila su se predamnom
na dnu tanjura
slova koja tvore tvoje ime
dugo neizgovoreno i samotno
osušio sam ih i postavio na stol
da me podsjete da te ne nazovem
čak i u najvećoj kušnji
čak i u najtežim izbivanjima
i nije to što si mi upala u juhu
nego što te nisam ranije pojeo
to što si se usudila
biti neslana i duhovita
na mom stolu
u mom tanjuru
u spokojno i mirno
nedodirljivo nedjeljno popodne
12.07.2008.
krenuli su koraci prema tebi
noge u galopu
bosi tabani
od bola užareni
staklom po kojem hodaju
hrabro
ne obaziru se
meki
idu naprijed
kao da ih samo čeka
jedno veliko hvala
poljupci pod nakošenim šeširom
i skriveni pogledi
predrasuda je da muškarac ne izgovara sve riječi
izgovara ih misleći da šuti
treba slušati između redaka
zaboraviti da je muškarac
treba paziti
možda se ne vrati
možda je jedan od onih koji odlaze iako vole
iako tvrde da vole
možda si se uvalila
i dok ga držiš za ruku
znaš da šuti i između redaka
14.02.2006.
šuljam se kao da sam skrivio
nadajući se da te neću sresti
ili da ću te sresti
preuzela si grad
u svoj njegovoj živosti i ljetu koje dolazi
ušla si u hrastove i parkove
one imaju tvoj
uvijek-dva-koraka-ispred-mene-jer-nisi-sigurna-što-bi-sa-mnom hod
i kratku modernu
stiliziranu frizuru
otkad je tvoj
sav sam nekako unakažen
uzjapuren kao kastrirani puran
auti primjećuju
suosjećaju
više me ne gaze po zebrama
a majka šuti
što će, nije joj lako
23.05.2008.
znala je sjesti na prste
da ne osjeća prazninu
(ali kako se osjeća praznina?)
trnuli su nemilosrdno
dok nisu postali vlastiti entitet
uživala je u tim trenucima
konačno je imala društvo
23.04.2008.
odavno već peraje
skrivamo pod noge
praveći se da
dišemo na usta
ti si pristala na bazen
a ja na kadu
na kompromis
žalimo
za koraljima
kitovima
sudarima ledenjaka
širimo peraje
suše se nakon buđenja
mokre od tišine
19.04.2008.
i okrugla
i htjet će ti pasti pod noge
sad sam savršeno miran
savršen i miran
i ruke mi se spontano razilaze u osmijeh
14.04.2008.
skupljamo se u strpljivost
hodamo središtem
oluje
oko nas razbacane
misli
šutimo
nešto će se dogoditi
28.07.2007.
nekad subotnje noći počivaju na mojim ramenima kao težak kaput, punih džepova nepoznatih objekata koje si tamo zaboravila
čak i kad se ne osvrćem one zvone u svojoj raskalašenosti, u ljudima i kočijama koje se ne daju nigdje parkirati
nekad subotnje večeri gore, bivaju postavljene na pijedestal tjedne neostvarenosti, nedopustive monotonije
i stvari postaju gore, nepodnošljivom tišinom zadiru u moju intimu, polaze od pretpostavke da sam eventualno nedužan
a moja pisma tebi postaju tvrdoukoričena knjiga na policama neke male biblioteke u koju ulaziš pjevušeći
ni ne trepnuvši na pomisao da si me se sjetila dok sam ti letio ususret razbacanim rukama i raznobojnim očima
već pomirena s tim da je subota uvečer, da je vrijeme za duboke razgovore s nepoznatim ljudima
koji te neće upoznati, koji će misliti da si strašno zanimljiva lijepa žena, koji će se zaljubiti uz poneko piće
jer tako bacaš mreže i tako ćeš uvijek dok se hvatam za tvoju suknju po parkovima kojima hodaš
jer to muškarci rade, tako sam davno pročitao u nekom časopisu kojem sam zaboravio ime
na isti način na koji ti zaboravljaš stvari po mojim džepovima
i činiš ih olovno teškima
između nas prostor je
ispunjen lavom
nitko ne prilazi bliže
da se ne opeče prerano
i zato iz aviona izgledamo
kao Budim i Pešta
razdvojeni tražimo most
zajednički prečac
a možda samo treba
da nas netko gurne s leđa
kao dvije pande
u zatočeništvu
još ćemo izumrijeti ovako
u pjesništvu
moje nespretne olovke
kada bih se kladio
tko će prije
Afrika do Amerike
ili ti do mene
digla bi se nova
gorja na obalama
novonastalog kontinenta
bio bih mrtav i bogat
izgubila se
pala je s tvog lica u moj crni
s mlijekom
i posve me obuzela
kao da si još u sobi
i zaista sumnjam da je sve u redu
kako kažeš i inzistiraš
čuvam te ovako malu i bespomoćnu
i kratim vrijeme tepajući ti
dio tebe u mojem omiljenom s mlijekom
nosim do kuhinje i puštam niz odvod
nestalna žarulja što trepće
prati te crnom vodom do vječnog počinka
kada bi samo bilo tako lagano
voljeti te
držati te u šalici
pala si
bilo je tako jednostavno
uhvatiti te
moji prsti oko tvoje nadlaktice
tvoj lakat u mojim prsima
sav svijet u trenutku
mir se proteže od šetališta do pristaništa
iz daljine se primiče trajekt
ni žive duše u gradu
ni ribara, ni psa
naglo sam viknuo tvoje ime
ispunilo je prazne ulice i krošnje borova
uzburkalo dječji san
i izdahnulo u zvonima kapelice
ostao sam ovdje tražeći nam smisao
neki postojani razlog
a postao sam mračni oblak i oluja
tuča što uništava usjeve
jesen je još u navratima ljeto
naša jedina sezona
kad smo bili i nestali
u predvečernjim plivanjima
jesen je još u navratima topla
podsjeća me na sjećanja koja nasilno gasim
okrećem se od obale koja izgara
prema šumi u koju nismo zalazili
s trajekta silaze turisti i domoroci
bolje da pođem
uvijek se predomislim ako ne krenem
a brod ne čeka, on hita
more je duboko i prostrano
ostavlja trag soli na palubi i mojim dlanovima
tu smo se negdje i rastopili
dok mi je tvoja kosa spavala u krilu
04.07.2008.
naoštrit ću se
maknuti trulu koru
što nas je obavila
pokrivam te strašću
dok se ne primirim
nisi
nisi kriva
samo sam se zanio
bilo je kao
kao da si skoro pomislila
da si zaljubljena
ispucanih usana
ponavljao sam u sebi
ako se vratim...
ako se vratim...
grad je obasjao snijeg
nekad davno
prije svih ovih zvijezda
grizli smo nokte
i prstenje na rukama
kuda?
spustio sam jaknu
na mjestu gdje si stajala
djeca su mi oprostila
i pustila da ležim
grude lete iznad mojih očiju
nekad davno
prije svih ovih zvijezda
zamolila si me za galaksiju
nešto mliječno, rekla si
ne ispustivši krik
23.06.2008.
raširila je osmijeh u gondolu
što prenosi debelu gospođu
mračnih svjetonazora
na drugu obalu
dok nervozne zvijezde drhte
pred njenom enormnom pojavom
i šapću u strahu
a meni sve nekako izgleda
kao da je pala kiša
i rastjerala oblake
i da je na čas
večeras bistro
12.04.2008.
zastala u letu
sanjari o moru i danima kad je bila riba
o soli koja joj miluje škrge
i koraljnom grebenu
gdje se skrivala od ribara
sanjari o morskim školjkama i rakovima
o dubini u koju se nije usuđivala ići
i braći i sestrama koji su plivali s njom
i sjeća se
htjela je slušati svijet
lebdjeti na vjetru i gubiti se u oblacima
putovati i izbjegavati avione
biti ptica
08.11.2007.
kapi klize po prozoru
kiša želi ući
navaljuje
držiš me
ne daš mi da je pustim u sobu
nevoljko popuštam
uzimaš me u naručje
uspavljuje nas grmljavina
04.03.2006.
mi smo
dva tramvaju u zavoju
koja se ne dotiču
odvojenim tračnicama
zaboravljamo dane simbioze
eventualno odmahneš rukom
